U okviru Dana kulture u Trebinju, koje je organizovao Pokret „Pozitivna Srpska“, u amfiteatru Fakulteta za proizvodnju i menadžment proslavljeni srpski glumac Branislav Lečić održao je predavanje na temu „Misli pozitivno“, nakon koga se rado odazvao da za portal TrebinjeLive da intervju.
Lečić kaže da je ponosan na korijene sa Ljubomira i sela Domaševo, odakle su njegovi djedovi prije pet generacija otišli za Srbiju. Oni su se rodili u Valjevu, a Branislav u Šapcu. "Trebinje počinje da predstavlja jedan fenjer, jednu bačvu svjetla u zapuštenom, poniženom i rasturenom srpskom biću i meni je drago da ovaj grad sa mediteranskom klimom i istorijskom pričom i dobrim ljudima može i treba da bude svetionik pozitivne energije. Ako to uspije, a tu ste na pragu, uz malo pameti i dobre volje učinićete više nego što je potrebno ne samo za prema ovome gradu i Republici Srpskoj, već i prema Beogradu i Srbiji“, kaže naš proslavljeni glumac.
Prema njegovim riječima, rado dolazi u grad pod Leotara. Srce mu je puno, a i osjećaj predivan kada god zna da će posjetiti grad odakle njegovi preci vuku korijene.
„Ja sam čovjek u potrazi za smislom, a taj smisao ne vidim samo u samoostvarenju, nego u kolektivnom uspjehu. Pripadam srcem svom narodu, volim ga i tražim da se ponovo rodi. Od srpskog naroda očekujem da vaskrsne u duhu i predstavi svoju najjaču silu koju posjeduje – duhovnu silu“, rekao je Lečić.
Lečića pamtimo po ostvarenjima „Profesionalac“, „Boj na Kosovu“, „Gluvi Barut“, sudiji Risu iz Porodičnog blaga. Ipak, Lečić ističe da sve što je do sada radio najvećim dijelom vezuje za pozorište.
„Kao pozorišni čovjek, glumac, radim sve stvari neophodne za jednu predstavu – režiju, scenografiju, kostimografiju, izbor muzike. Takođe, volim da okupim dobar tim i sa njim radim kako glumački, tako i kada režiram. Baveći se pozorištem ne možeš a da se ne baviš ljudskom sudbinom, koja je dio političke prošle, sadašnje i buduće priče“, poručuje Lečić u razgovoru za TrebinjeLive.
On je napomenuo da je nastojanje čovjeka da spozna sebe nešto što ga čuva u životu, nešto što njegovu energiju usmjerava da je ostari prije vremena, naglašavajući da kada to govori ne misli na sebičnost, već o ispitivanju duhovnih sila o sebi.
„Sebe doživljavam kao slugu scene, jer prema njoj imam poštovanje, tako da nemam želje da odigram neki specifičan lik, ali drhtim pred klasičnim komadima. Uzbuđuju me likovi kod Šekspira, Molijera, Nušića, jer su to klasici koji su uspjeli to da postanu jer su zabilježili univerzalne stvari i vrijedni su u ljudskom rodu, ponašanju“, kaže Lečić.
Na kraju razgovora on poručuje da voli jednostavnost u životu, koja se može sačuvati samo surovom istinom prema sebi samom.
„A surova iskrenost prema sebi je da se ne daš nikakvoj vrsti obmane, koja bi bila u stanju da izvitoperi tvoju jednostavnost, direktnost i iskrenost koja je neophodna da bi živio srećno i normalno. Jer danas je najteže ostati normalan“, zaključio je Branislav Lečić.